Posao u Hrvatskoj

Nakon skromnih deset godina rada u Hrvatskoj i par godina na burzi rada (HZZ) smatram da imam za pravo malo kritizirati Hrvatsku politiku i poslodavce vezanu uz zapošljavanje, kontrole, inspektorate i slično.

Ne bojim se posla i prihvatio sam i prihvaćam se svakog poštenog posla te sam tako radio kao 3D dizajner, pomoćni kuhar, web majstor, dostavljač, skladištar, IT tehničar, IT administrator, prodavač i IT podrška (helpdesk).

Crna rupa

Krenimo od poslodavaca koji su vrlo rado spremni kritizirati državu, no budimo realni jedva čekaju da iskoriste rupe u zakonu ako je ikako moguće, a najviše vole oštetiti svoje zaposlenike. Najčešće se radi o zavlačenju pri zapošljavanju, igra sa probnim rokovima, studentski ugovori ili jednostavno rad na crno. Od ~10 godina staža, tri, a možda i više godine sam “poklonio” poslodavcima radeći “probne rokove” bez ikakvog ugovora. Naravno, nema takve stvari smisla prijavljivati jer bih nakon toga (upozorili su me čak i neki koji rade u državnim službama) vrlo teško našao neki posao, tj. državnoj službi sigurno ne, a i u svakom većem privatnom poduzeću. Zanimljivo, zar ne?

No, neka, nije problem, ipak je ovo “hrvatska” i raditi na “crno” je OK sve dok ti stižu obećane kune.  tzv. penziju ionako neću doživjeti jer svakih par godina povisuju dobnu granicu pa nema smisla da odem prije u penziju sa odrađenih xx godina staža, heh, da, možda bih ju i doživio da sam bio prijavljen. :) Neka imaju, zašto da budem jalan jer oni imaju, a ja ne, tko mi je kriv uostalom…

Sa natječaja za posao na crnu listu

Kako se redovito javljam na burzu i ispunjavam njihove uvjete, šaljem molbe poslodavcima, mailove burzi, prisustvujem predavanjima HZZ-a, itd. primjetio sam da neke firme unatoč tome što te pozovu na testiranje, prvi i drugi razgovor i nakon što ne prođeš (jer si izrekao previsoku cifru ili su ti našli sijede), a kažu da će zadržati podatke, oni nonšalantno za tri mjeseca (kada otkantaju jadnika kojeg su umjesto mene zaposlili) opet objavljuju ISTI natječaj. Naravno da se takvima baš i nema smisla više javljati.

Burza bi me zbog toga otkantala, a zašto HZZ nekako ne otkanta njih? Možda bi ih mogli staviti na neku magičnu crnu listu poslodavaca, ha ha ha :)

Također bih se dotaknuo nekih većih firmi koje te zovu na x testiranja, razgovora da bi na kraju javile da su odustali od toga radnog mjesta, a onda za nekoliko mjeseci opet otvore za ISTO radno mjesto, opet se javiš, OPET prolaziš testiranje i razgovore, onda uvide da te se nešto sjećaju i da su te htjeli zaposliti, ali nisu jer je direktor otkazao natječaj, pa se sve dogovoriš i kao javit će ti i onda ih opet kontaktiraš i kao, ma ništa od natječaja ipak? tjah… na crnu listu… :D

Psihološko mučenje

Svaki malo veći poslodavac ili oni koji si umisle da to jesu imaju neku vrstu preselekcije pa te muče testovima inteligencije, osobnosti, wartegg i koječega što su vidjeli da je fora u dalekoj USA ili na filmovima i da bi mogli eliminirati dobar dio kandidata. Ja sam jedan od tih kojem se diže kosa na glavi kada moram 2 do 3 sata ispisivati te testove ne bih li uvidjeli da sam kao normalan. A možda i nisam, ali od silne količine tih testova već ih znam napamet jer ih doslovce samo kopiraju. Prođem ja svaki puta ;), znači da sam koliko toliko normalan, ali… predložio bih jednu ideju HZZ-u ili Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta da uvede taj test u srednje škole i da ga jednom položiš i da postoji zapis o tome jesi ili nisi normalan/OK. Naravno da ima varijacija testova, svjestan sam toga, ali oni osnovni IQ testovi i slično bi stvarno moglo olakšati. Ne vidim previše smisla u tim testovima, ali vidim da psihologe veseli.

Naše poduzeće je centar svijeta

Obožavam, ali jednostavno obožavam pitanje da li ste se upoznali sa radom i djelatnošću našeg poduzeća, a javljam se za radnom mjesto sistem administratora, helpdeska i slično. Naravno, kažem, nisam, letimično sam pregledao vašu stranicu kada sam se prije tri mjeseca javio na oglas i u pravilu me ne zanima čime se vaše poduzeće bavi jer se ja neću baviti time već se želim baviti informatikom, a sa time sam upoznat poprilično dobro. Na to vrlo često negoduju jer im djelujem nezainteresirano / lijeno / zaostalo / nešto treće po izboru.

Predlažem da prije nego pozovu kandidate, lijepo odu na linkedin, google, facebook, gplus i oni istraže o svojim kandidatima barem ako traže nekog za IT da im ne trebam pričati ono što već piše. Ah, pa ipak su oni poslodavac i što će oni gledati tisuće kandidata online. Siguran sam da bi vrlo lako mogli eliminirati većinu pregledom linkedina, a ne da provjeravaju da li znam što sam napisao u CV-u kojeg sam do sada dvadesetak puta prepravljao, uređiva, sređivao i preslagivao ne bi li djelovao “ozbiljnije”. No, očekivanja su velika, oni očekuju da vi njih istražite, a mi ne smijemo imati nikakva očekivanja. How yes no.  www.justfuckinggoogleit.com

Katica za sve

Znamo da azijati rade sve za kikiriki, a polagano se taj trend približava i ovdje, pa tako kada se počne razgovarati o plaći i što se sve mora odraditi za tu plaću ispada da moraš znati nekoliko poslova, a prethodno iskustvo i poslovi i fino popunjeni CV ti ne znače baš ništa jer eto moraš odraditi probni rok od tri ili šest mjeseci za čarobnih 3500Kn. Teta u susjednoj pekari dobiva 3500 Kn, a vi bi nekog sa silom certifikata, znanjem mreža, servera, linuxa, windowsa, web-a, office-a, a po mogućnosti da zna i programirati c++, c#, shell, php, python i slično nije naodmet. Naravno, na takvom poslu nema stagnacije, svakodnevno izlaze novi serveri, nove verzije, novi problemi, nova sučelja, tableti, mobiteli, certifikati i slično i za 3500 Kn moraš učiti kao spužvica, da ne kažem da prolaziš evaluacije kvaliteta posla, pišeš specifikacije, evidentiraš detaljno radno vrijeme i daješ krv ako treba (zadnje je zapravo pohvalno ;). Ali eto, takvo je stanje, burza je puna kao šipak. Ponekada se zapitam čemu 15+ godina rada u IT-u kada ti ne vrijede pišljiva boba, barem ne u ovom podneblju. Da rasturimo tih 3500 Kn na mom primjeru: prijevoz 1000 Kn, hrana/kava/nešto: 500Kn. Mjesečni prosjek računa moje kuće: 1800Kn. Ostaje 200Kn za odjeću, obuću, djecu, zabavu. Pošteno! Nemojte se čuditi ako netko dođe u dronjcima na posao. Mijenjaš li posao svaki puta startaš kao početnik!

Najveći poslodavac

Tko bi to mogao biti? Hmm, da razmislim… ček idem ispuniti jedan psiho test da saznam. Šalim se, naravno da se radi o dragom nam Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (iliti HZZ).

Ako ništa drugo razveselili su me što više ne trebam stajati u redu i podnositi svađu ljudi jer se netko ugurao ili nije i slično. Sada se elegantno javljaš emailom sa popisom na koja radna mjesta i gdje si se javio. Ali da budem iskren, potpuno beskorisno i glupo. Naravno, samo je jedna razlog za to, a zove se obriši me nježno. Povremeno pozivaju na neke seminare i predavanja, a ako se ne pojaviš svečano te brišu iz evidencije (postaješ ZAPOSLEN), a idući dan vlada i svi ministri objavljuju da su stali na kraj velikoj nezaposlenosti, ili su zapravo stali u drek? Ne bih znao, ali znam da se hvale statistikama stanja sa burze. Pitam se ima li tko hrabrosti da jednom prezentira jedan čarobni dijagram pravog stanje kroz zadnjih x godina koji uključuje broj zaposlenih, broj nezaposlenih (na HZZ-u), broj umirovljenika i broj stanovništva. Ah, nisu sigurni ni koliko nas ima ili nema, kako će tek onda ustanoviti kolika je stvarna nezaposlenost. Ma bitno da je broj na HZZ-u manji i da budem iskren, svečano ću uskoro pridonijeti stabilnosti ove države tako da ću zatražiti da me brišu sa HZZ-a jer u zadnjih godinu dana nisam imao apsolutno nikakve koristi.

Pohvalio bih što su se udostojili složiti gov.hr, ali to je kao neka “alfa/beta” i kao da ju rade lijevom rukom i kao da im se baš i ne da i tako… Ne djeluje mi “ozbiljno”. Možda sam u krivu jer su mi na fakultetu (odlučio nastaviti studirati) priznali kopiju rodnog sa gov.hr portala. Ipak neki napredak nakon dvadest godina! Znači još 80 da im svi registri i sve funkcije prorade kako treba na tom magičnom portalu.

Kakva mrtva inspekcija

Pohvalio bih rad inspektora jer se obično najave ili se nekim čudom točno zna koji dan ili tjedan će posjetiti to i to poduzeće. Iako se točno znalo kada dolaze, imao sam samo jednom priliku da se šef preznojava i da nas užurbano prijavljuje i vadi nam sanitarne knjižice i sve što treba da bi sve bilo “ko po špagi” kad striček dođe pogledati.

Smijeh.

Osim takvih “iznenadnih” kontrola, fascinira me da državna poduzeća NE KONTROLIRAJU da li su ljudi koji za njih kao vanjski suradnici uopće prijavljeni i štošta drugo. No, to ne čudi kada se u ministarstvima ionake ne drže nikakvih zakona niti pravila jer su ipak oni iznad zakona. Tako ćete uredno ući u zadimljene urede u kojima je zabranjeno pušenje, a što ste bliže višim pozicijama to je dima (čitaj ne radi se pod milim bogom ništa) više…

Sjetih se i jednog kolege gdje su svaki dan nekoliko mjeseci radili od 9 do 22h (imali bi pauzu od sat vremena tokom dana hehe), svaki dan uključujući subote i nedjelje. Naravno, sami djelatnici su zvali inspekciju koja bi ih onda jednog po jednog ispitivala, ali nitko nije htio ništa reći jer kako ste mogli pročitati malo iznad ne bi dobro završilo za jadnika. I tako kaže kolega, tri puta dolazila inspekcija (naravno najavljena), a niti jednom se nisu sjetili nenajavljeno pratiti ulazna vrata zgrade i vidjeti kada zaposlenici stvarno dolaze i odlaze sa radnog mjesta.  Smijeh, ali to valjda nije dokaz… dokaz je kada neki jadnik prizna i završi svoju karijeru.

Eto, malo sam ispucao dušu, možda se još sjetim kakvih inteligentnih doskočica vezanih uz posao pa nadopišem, a do tada: “Za posao spremni!”.